fbpx

KICK-ASS story by Santina Kuzmić

Život nema reprizu, djeluj kako se osjećaš.

Nastavljamo niz uspješnih priča s nevjerojatno dragom ženom Santina Kuzmić. Prije nekoliko godina (dok mi je Frjerica H.J. bila samo ozbiljan hobby) naši putevi su se spojili na jednom zajedničkom druženju poduzetnica . Tu i tamo smo se čule te podržavale putem društvenih mreža. Međutim, kako to biva život nas je slučajno (Santina će reći da slučajnost ne postoji) ponovno povezao te smo popile našu prvu po redu od  mnogih dugih kava. Sljedeći put ostavljam ostatak dana slobodan.

  • Vlasnica si Choaching studija, tj. Životna trenerica s kontstantnim radom na sebi, majka, poduzetnica te najvažnije divan čovjek. Svakako netko od koga možemo samo učiti. No to je moj pogled, molim te kratki opis tebe, čime se baviš,kako se ti vidiš?

Da, vidim se upravo kako si me opisala. Vidim se kao poduzetnicu, majku, životnu trenericu koja ljude stavlja na onaj put kojim su trebali već ići davno, ali zbog života, uvjerenja i tuđih vrijednosti su skrenuli sa tog svog puta i potrebna im je potpora da pronađu sebe. Česta tema ljudi koji dolaze kod mene su zbunjenost oko zanimanja koje žele raditi, samopouzdanje koje je nisko ili je potrebno proraditi na nekoj traumi koja ih priječi da bi živjeli ljepši i smisleniji život.

  • Sve nas zanima, što je točno coaching? Većinu dana radiš s ljudima, što vjerojatno je nekada zahtjevno i iscrpljujuće. Kako se ti „regeneriraš“, imaš li ti nekoga tko tebi pomaže?

Coaching je proces, rad na sebi gdje pomoću pitanja dostižemo nivo svjesnosti o nekoj temi sa kojom imamo izazov ili laički nazvano problem. Coaching ne gleda u prošlost, već se fokusira na sadašnjost ili budućnost i propitkuje, što ja mogu napraviti sa ovim što imam? Ne, što ne mogu već što mogu. Coaching se obično odrađuje kao rad 1 na 1. U udobnosti četiri zida možete ispričati što je to što vaš muči, ali istodobno gdje bi ste željeli biti nakon njega. Alate koje koristim su neurolingvistička psihologija, wingwave coaching, logoterapija i autogeni trening. Ovisno o osobi koja dolazi i koje tehnike i metode joj najviše odovaraju, radimo direktno na toj osobi, dakle usluga je vrlo personalizirana i što koristi nekome, ne znači da će koristiti drugome. Puni fokus se stavlja na osobu koja je ispred nas. Termini koje radim nisu toliko iscrpljujući kako obično ljudi misle. Najčešće je potrebno ovladati tehnikom da nikog ne stavljamo u neki ili isti koš. Pristupam senzibilno, zainteresirana za tematiku koja je prisutna. Nema osude, nema okrivljavanja i to jako pomaže. Prije nego sam krenula na taj put, trebala sam raditi na sebi da bi makla iz sebe generalizaciju, osuđivanje i nametanje drugima moje vlastite stavove. Regeneriram se tako da i sama radim na sebi, usprkos što imam godine iskustva. Kroz knjige, filmove, šetnje u prirodi, shiatzu tretmane, razgovore sa prijateljicama. Kroz igru sa djecom. Igra kao takva najveća mi je terapija. Potrebno je znati sebe izkopčati iz utičnice i raditi ono što nas veseli kako bi smo napravili prostor za nešto novo. Obično je potrebno raditi nešto što ne radimo stalno a nešto što naš usrećuje i dovodi u balans um i tijelo.

  • Tvoj do sada najveći izazov, nešto na što si jako ponosna?

Poslovnih izazova ima jako puno. Ponosna sam iznimno na jednu curu koja je imala strah od ljudi, otvoreno prostora , koja je imala napadaje panike i doslovno nije izlazila iz kuće. Naravno ja sam odlazila kod nje u Koprivnicu. Ona je danas osoba koja je pronašla samu sebe, pronašla je što ju veseli. Počela je izlaziti, završila je školu koja joj daje kreativnost i svrhu da se svaki dan budi i živi život za koji je stvorena. Jako puno je lijepih životnih priča, to je ono na što sam ponosna, a gdje sam ujedno mogla ostaviti vlastiti trag. Danas sam prijateljica tim istim ljudima. Neprocijenjivo iskustvo. Ponsna sam što sam uspijela sve alate koje sam učila, implementirati u odgoj djece. Na to sam iznimno ponosna. Kažu da ne možeš zbog vlastite subjektivnost kao roditelj ubaciti resurse u svoje djete. Kao prava frajerica, gdje mi se kaže da ne može, e ja baš idem u to i radim najbolje što mogu dok se sama ne uvjerim u istinitost neke tvrdnje.

  • Za zabavu molim te jednu crticu iz života koju bi podijelila s nama kao KICK-ASS priču. Ono kada si iznenadila samu sebe, prevladala neki izazov, ostvarila ili želiš ostvariti neki cilj, tj. imala ili imaš i dalje osjećaj prave Frajerice

Kad kreneš raditi na sebi, nema stajanja. Zabavna priča je ta da sam imala strah od vožnje automobila po lošoj cesti, krivudavoj i gdje se moraš penjati, ići uzbrdo. Tako nam je bio dan zadatak da dođemo do Stubice.  Predavanje iz logoterapije (psihoterapija traženja smisla – Viktor Frankl) je zbog epidemioloških mjera bila prebačena u Stubičke Toplice umjesto u Zagreb. Ja sam gledala put do tamo i naravno, najbliže mi je preko Sljemena. Progutala sam knedlu i rekla idem. Kud puklo da puklo. Vozila sam oprezno, sporo i drhtajući povremeno na cesti. Dok sam došla do odredišta, stah je bio puno manji. Smanjio se, no nije nestao. Onda sam odlučila da ću svaki put proći tim putem, ne bi li prevladala vlastiti stah od visine. Zadnji put kada sam vozila, strah se smanjio na 10%posto. Ja sam ovdje radila na cilju da razbijem strah o visine i vlastitu autotranscedenciju (samonadilaženje) da nadiđem samu sebe u vlastitom strahu. E, kao prava frajerica, osjećala sam se kao da sam na vrhuncu svijeta.

  • Što/tko te inspirira, što te pokreće

Definitivno me pokreću dobri rezultati. Kad postoji način da izmjerim. To je najčešće povratna informacija koji mi ljudi daju nakon termina.  Inspiriraju me ljudi i njihove priče. Ispiriraju me i uspiješni ljudi. I neuspiješni. I od jednih i od drugih mogu učiti. Trenutna najveća inspiracija mi je moja profesorica na kolegiju iz logoterapije (terapija traženja smisla ) Cvijeta Pahljina koja ima 76 godina i još uvijek je puna pozitivnog duha koja usprkos svojim godinama ne odustaje od cilja.

  • Ovo pitanje obožavam, jer sam ga i ja nedavno dobila  Da se vratiš 10 godina unatrag s ovom pameti, što bi sebi poručila?

Poručila bih sebi da će biti sve u redu. Da nastavi tražiti svoju put i da uvijek ali uvijek na taj put ide otvorenog srca očekujući samo najbolje, pa i onda kada nam se čini da život ne igra na našoj strani života. Rekla bih si da gađam visoko, jer nikad ne znaš koju zvijezdu možeš pogoditi.

Mlađoj sebi bi rekla da se želje ispunjavaju najhrabrijima. Da svijet traži autentične i svoje, a ne kopije.

  • Poruka inspiracije za Frajerice

OSTANI SVOJA I SLIJEDI SVOJE SNOVE. SVIJET ČEKA ONE HRABRE FRAJERICE KOJE SU DOVOLJNO JAKE DA BUDU SVOJE. ŽIVOT NEMA REPRIZU STOGA DJELUJ KAKO SE OSJEĆAŠ. SLIJEDI SVOJE SNOVE ONDA KADA SI TI JEDINA OSOBA KOJA VJERUJE U NJIH.